Društvena odgovornost kompanije

Jer gledanje samo na čist profit više nije zgodno za preduzeća.

Vremena se brzo menjaju, kao što ja često kažem, govoreći o eksponencijalnom vremenu. Scenariji se brzo mijenjaju i za kompanije, kako makroekonomski tako i društveni. Ako je djelatnost preduzeća do sada uvijek bila obilježena glavnim elementom, odnosno profitom, sutra, a možemo reći već danas, to više nije u potpunosti tako. Drugi elementi stupaju na snagu, a jedan od njih, vrlo složen, je društvena odgovornost.

Šta se podrazumeva pod "društvenom odgovornošću" kompanije? To nije teško razumjeti, radi se o odnosu koji aštampano ima sa svojom teritorijom, sa svojim zaposlenima i sa okruženjem u kojem kompanija posluje. Ono što je zaista teško je uskladiti se sa ovim nepoznatim novim elementom. Kao što sam rekao, ako nije teško dati objašnjenje šta je društvena odgovornost, postaje prilično složeno zamisliti djelatnost kompanije, zasnovanu na profitu, u novom scenariju, snažno vezanu za društvene ravnoteže kako u odnosima s ljudima tako iu odnosu prema ljudima. okoliš. Društvena odgovornost će biti jako karakterističan element kompanije u tolikoj meri da će postati znak prestiža i odlikovanja i za svest o brendu. U stvari, kompanija će morati da počne da gradi sopstveni uspeh (ili da ga održava) ne samo zahvaljujući svojim dobrim proizvodima ili uslugama, već i dobrim odnosima sa internom javnošću (zaposlenici, dobavljači, saradnici) i eksternom javnošću ( kupci i drugi). ), sa okolinom (ekologija) i sa teritorijom (politike teritorijalnog preuređenja, teritorijalni marketing, identitet i poreklo, istorija).

Ako ovo nije revolucija! Premještanje i koncentriranje vašeg prisustva kao tržišnog lidera od stvaranja profita do društvenog identiteta je težak, mukotrpan, ali vrlo utjecajan, inovativan i apsolutno evolucijski put. Kada svojim klijentima predstavim koncept identiteta brenda, shvaćam da je mentalne obrasce koji regulišu poslovnu aktivnost teško nagrizati, a ipak, uspjeh brenda će umnogome ovisiti i o tome kako se uspije identificirati u vlastitom društvenom stvarnost.

Nešto se već dešava i to vidimo iz reklama. Nije slučajno da najveći proizvođači automobila podižu svijest o društvenim, ekološkim i teritorijalnim pitanjima. Činjenica da su se zabilježile društvene promjene u odnosu na porodične odnose i multikulturalizam već je snažan signal. Sjećam se reklame za poznatog proizvođača automobila u kojoj je bio otac jedne porodice koji je prolazio svojim automobilom po svoju djecu od različitih majki jednu po jednu. Da ne spominjemo kampanje našeg Telecom Italia koji ima za cilj da bude prepoznat kao kompanija koja promoviše komunikaciju, a samim tim i razmjenu znanja, društvenih odnosa i ovdje kulturnu raznolikost više ne shvataju kao opasnost već kao prednost.

Stoga nije slučajno da su i kompanije poput Krafta i Nestlèa počele modificirati svoje industrijske procese s ponudama na tržištu orijentiranim na koncept društvene odgovornosti (posebno zbog katastrofa uzrokovanih posljednjih godina, koje su umrtvljivale njihove brendove) . Slučaj FIAT je u tom smislu simboličan. Da Markione i Fijat nisu imali moralne veze sa Italijom, sigurno bi zatvorili skoro sve fabrike unutar granica Republike. Marchionne je hodao po konopcu između društvene odgovornosti kompanije koja je imala mnogo u proteklih sto godina i potrebe da se repozicionira kao tržišni lider ulaganjem u inostranstvu kako bi se povećala produktivnost i spojio kraj s krajem. Drugo je pitanje da li je nastao kompromis između sramote i gađenja. Ali nema sumnje da FIAT ima važnu društvenu ulogu: između direktnih, indirektnih i povezanih zaposlenih, hiljada porodica iz Kampanije zahvaljujući aktivnosti tog brenda i same kompanije ne mogu sebi priuštiti da se oslobode društvenih veza koje joj pripadaju. i pripadaće joj u budućnosti, sve više.

Algoritam društvene gluposti nije rezultat društvenih mreža

Društvena odgovornost znači “persone".

Odnos prema ljudima shvaćen kao odnos sa onima koji direktno ili indirektno zavise od poslovne aktivnosti (zaposlenici, kupci, dobavljači, saradnici, itd.). Biće neophodno redefinisanje paradigmi koje regulišu industrijsku i poslovnu delatnost sa ljudima koji od te delatnosti žive. Više ne zaposleni, već ljudski resursi, shvaćeni upravo u smislu RESURSA, rezervoara kreativnih kapaciteta, znanja i poslovnog razvoja. Nije uzalud u ovom smislu postavljen koncept WE-EKONOMIJE, odnosno demokratizacije procesa upravljanja  Kako kombinovati sistem odozgo prema dole sa horizontalnijim (demokratizacija) kako bi se postigao odličan nivo efikasnosti i brzine donošenja odluka biće izazov budućnosti. S obzirom na to da će eksponencijalno vrijeme u kojem živimo nužno dovesti do toga da poslovne organizacije moraju donositi sve brže izbore na terenu, pitanje postaje prilično složeno.

U Luganu inovativna raskrsnica između ljudskih i prirodnih nauka

Društvena odgovornost znači “ambijent".

Poslovna aktivnost i svi sadašnji i budući procesi industrijalizacije moraće da se bave životnom sredinom. Nema spasa. To nije samo entropijsko, već i moralno pitanje. I danas velika većina kompanija posluje van ekoloških potreba i budite oprezni! Okolina ne znači samo okoliš, odnosno vodu, nebo, zemlju, more, biljke, životinje i sunce, već i složene odnose koji vezuju čovjeka za okoliš, tu delikatnu ravnotežu čovjeka i prirode koju doslovno narušavamo. Proizvodnja energije će morati da se nosi sa ekološkom ravnotežom: ekološke katastrofe naftne platforme u Meksičkom zaljevu više se neće tolerisati i prihvatati, poput katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukujima. To je i zdravstveni problem! A zdravlje je skupo! Liječenje puno košta. Umiranje košta još više. Životna sredina također znači ishranu, a to znači redizajniranje cijelog lanca ishrane iu smislu socijalne pravde u velikim razmjerima.

No, čak i u malom smislu, bez doticanja tako širokih tema, djelatnost kompanije će se ipak morati baviti konceptima uštede energije, optimizacije potrošnje i „zelene ekonomije“. Oni koji se već danas kreću u tom smjeru sigurno imaju velike prednosti u smislu svijesti o brendu.

Shellac štampane ploče za zaštitu okoliša

Društvena odgovornost znači “zajednica".

Ovdje pitanje postaje prilično komplikovano. Na neki način bi se moglo reći da zajednica znači sjedinjenje pojmova „ljudi“ i „okruženje“, ali to zapravo nije tako. Ovdje se ukrštaju drugi aspekti, možda manje opipljivi, ali složeniji, koji, međutim, slučajno također dominantno utječu na aspekt svijesti o brendu. Društvena odgovornost kompanije se ne zaustavlja samo na aspektu ljudi koji su direktno ili indirektno povezani ugovornim vezama sa kompanijom, pa čak se ne zaustavlja ni na aspektu životne sredine i ekologije. Ima još mnogo toga! Zajednica! Pa da. Zajednica je grupa pojedinaca koji dijele isto fizičko i tehnološko okruženje, čineći prepoznatljivu grupu, ujedinjenu organizacionim, jezičkim, vjerskim, ekonomskim vezama i zajedničkim interesima. Kompanije djeluju unutar ovih zajednica, povezuju se, razvijaju se, dijele navike i običaje, dapače, često su pod njihovim utjecajem do te mjere da koncept teritorijalnosti može postati prepoznatljiv znak njihovog brenda. Koncept “Made in Italy” nije slučajan. To znači da hvaljene kompanije međunarodnog ugleda koje posluju van državnih granica i čak su izvan kontrole (vidi ponovo slučaj FIAT) zajednice kojoj pripadaju, moraće da se prilagode i ponovo pregovaraju o svom prisustvu u zajednici iz koje će na kraju crpiti snagu, kreativnu energiju i budućnost.

Moje iskustvo, iako još uvijek kratko, ali zaista intenzivno u CNA Modena, natjeralo me je da shvatim kako postaje sve važnije remodelirati svoju poslovnu aktivnost i zahvaljujući zajednici u kojoj djeluje. Koncepti kao što su valorizacija teritorije, "made in Modena", rekonstrukcija lokalnih proizvodnih sektora itd... su veoma važni. U ovim terminima, onda možemo zaista reći da „zajednica“ uključuje i poduzetničku aktivnost u smislu kulture, porijekla, teritorijalnosti, odnosa sa drugima koji nisu direktno ili indirektno zaposleni u kompaniji.

Zatim dodajem još jedan element a to je web zajednica. Kompanije će biti snažno ohrabrene da komuniciraju i sa internet zajednicom i njihovo prisustvo u ovim oblastima će biti od suštinskog značaja. Društveno umrežavanje znači okupljanje zajednice ljudi, ovaj put kulturno heterogene, ali suštinski povezane načinom na koji kompanija posluje i odnosi se prema svojoj javnosti. Rekao bih da ima dovoljno materijala za otvaranje novih debata, a budućnost se tek treba pisati. Ali imamo li toliko vremena? Ja tako ne mislim.

Danas menadžer društvenih mreža