Otvorite web-lokaciju za e-trgovinu: šta trebate znati?

Otvorite web-lokaciju za e-trgovinu: šta trebate znati?

Online prodaja putem IT sistema ili IT platformi koje se obično nazivaju marketplaces ili e-trgovina sada je stvarnost sa eksponencijalnim brojevima rasta.

Uvijek smo tvrdili da je to budućnost prodaje i komercijalnih odnosa kako u smislu B2B (Business to Business, tj. komercijalni odnosi između kompanija) tako i u smislu B2C (Business to Consumer, odnosno između prodavca i krajnjeg potrošača).

Oduvijek smo obraćali pažnju na zakonske obaveze po tom pitanju, ali s obzirom na čak grčeviti i dosadno neuredan razvoj tržišta tržišta, zakonodavac kontinuirano postavlja regulatorne uloge koje regulišu ovu vrstu aktivnosti često da regulišu, ali ponekad ne uvijek na linearni i korektan način. način po našem mišljenju. Ali zakon je zakon i ne dopušta neznanje i stoga je potrebno vrlinu učiniti nužnom i slijediti direktive zakonodavca, bilo nacionalnog ili evropskog ili u ovom konkretnom slučaju oboje.

Istina je da iako ne postoje uvijek sredstva i poticaji za otvaranje stranice za e-trgovinu (nije sasvim tačno, pitajte nas za smjernice na tu temu, znamo kako) italijanske kompanije, ostajući u Italiji, nastavljaju ulagati čak i znatne iznose u otvorite svoju internet prodavnicu. Nažalost i to moramo podvući, često uz velike ekonomske zastoje i neuspjehe zbog raširenog uvjerenja da ono što je online funkcionira i ne zahtijeva finansijska sredstva u smislu komunikacije i marketinga. Ali često i zato što se mane prosječnog poduzetnika, češće zanatlije, prelivaju u proces digitalizacije kompanije i ista dinamika onda ima reperkusije na uspjeh ili neuspjeh digitalnog procesa, ali to je druga stvar.

Međutim, ono što je sigurno je da e-trgovina nije igra, nije čak ni nešto čime se može uhvatiti u koštac jednom rukom, a ponajmanje se može ponašati nepromišljeno, ne više, danas. Danas postoje pravila, ta pravila se moraju poštovati i složena su. 90% sajtova za e-trgovinu koje smo analizirali je van norme i prije ili kasnije, čak i sada u stvarnosti, zakonodavac će početi pozivati ​​online prodavce na narudžbu i to će biti bolno (već jesu).

Otvaramo online prodavnicu. Šta treba da radimo?

S obzirom na to da otvaranje online trgovine ima istu dinamiku i potrebe kao i fizička radnja, sa fiskalne tačke gledišta, jer to je tema kojom se ovdje želimo pozabaviti stvari su malo drugačije (u stvari ne toliko). Postoje dva postupka u zavisnosti od toga da li želite da otvorite posao od nule posvećen online prodaji ili ako već imate PDV broj i/ili kompaniju i želite da otvorite poslovnicu posvećenu online prodaji vaših proizvoda i/ili usluge.

Otvaranje kompanije od nule

Pa, ovdje su stvari prilično linearne i dobro poznate onima koji su već imali priliku otvoriti PDV broj. Stoga se neću zadržavati na svim tačkama jer je to stvar kompetentnosti računovođe. Dovoljno je reći da su važne tačke sljedeće:

1. Otvaranje PDV broja
2. Ovjereni izvještaj o početku aktivnosti (Scia), sa naznakom sektora prodaje proizvoda i potvrdom o posjedovanju moralnih i profesionalnih rekvizita, koji se polažu na Sve na jednom mjestu za proizvodne djelatnosti (Suap) poreske opštine kojoj pripada;
3. Upis u privredni registar;
4. Obaveze socijalnog osiguranja (INPS) na obaveze osiguranja prirode (Inail).
5. Upis u Albi itd ...
6. Zahtjev zaAgencija za prihode atribucija Atecofin kod 47.91.10, koji identifikuje "Trgovina do detalja bilo koje vrste proizvoda vrši se putem interneta” i, u istom obrascu, navedite referentnog Internet provajdera (ISP), adresu e-pošte, brojeve telefona i URL posvećen online prodaji, klasifikovan kao vlastiti ako se prodaja odvija na web stranici u vlasništvu ili klasificiranoj kao domaćin ako se prodaja odvija na tržištima kao što su Amazon ili eBay.
7. U slučaju da e-trgovina treba da se obraća i zemljama izvan granica Evropske unije (a suprotno ne bi imalo smisla) potrebno je registrovati se kod Sistem za razmjenu informacija o PDV-u (Vies). Međutim, ističemo da se zahtjev za registraciju u Vies bazi podataka može odvijati istovremeno sa zahtjevom za dodjelu PDV broja, s naznakom detalja o hipotetičkom prometu na tržištu unutar zajednice.

Napomena mojim kolegama i web agencijama: odgovornost je web agencije da provjeri da li su sve gore navedene prakse propisno obavljene. Prodavac mora Webagenciji staviti na raspolaganje dokumentaciju predočenu nadležnim tijelima u protivnom agencija može biti solidarno odgovorna za prevaru i/ili administrativne sankcije koje mogu biti izrečene u slučaju neregularizacije položaja prodavca prema prema poreskim organima i nadležnim organima. U osnovi, jednostavna izjava prodavca agenciji nije dovoljna, već izjava mora biti detaljna i pokazati da je agencija učinila sve da informiše prodavca o zakonskim obavezama. I o tome bismo morali otvoriti posebno poglavlje!

Otvaranje filijale kompanije

Ovdje je proces znatno manje složen, ali u svakom slučaju koraci su sljedeći:

1. Obavijestiti Privrednu komoru o daljnjoj maloprodajnoj aktivnosti poštom i predstaviti Scia.
2. Zahtjev zaAgencija za prihode atribucija Atecofin kod 47.91.10, koji identifikuje "Trgovina do detalja bilo koje vrste proizvoda vrši se putem interneta” i, u istom obrascu, navedite referentnog Internet provajdera (ISP), adresu e-pošte, brojeve telefona i URL posvećen online prodaji, klasifikovan kao vlastiti ako se prodaja odvija na web stranici u vlasništvu ili klasificiranoj kao domaćin ako se prodaja odvija na tržištima kao što su Amazon ili eBay.
3. U slučaju da e-trgovina treba da se obraća i zemljama izvan granica Evropske unije (a suprotno ne bi imalo smisla) potrebno je registrovati se kod Sistem za razmjenu informacija o PDV-u (Vies). Međutim, ističemo da se zahtjev za registraciju u Vies bazi podataka može odvijati istovremeno sa zahtjevom za dodjelu PDV broja, s naznakom detalja o hipotetičkom prometu na tržištu unutar zajednice.

U redu. Zasada je dobro. Ali onda? Na koje standarde treba da se pozivamo? Šta još treba uzeti u obzir? Nakon što je stranica za e-trgovinu u početnim blokovima, što se događa?

Korak za pamćenje! Platni registar!

Neophodno je voditi registar računa na kojem se moraju označiti DNEVNI računi

Obaveze objavljivanja.

Podaci kompanije moraju biti objavljeni na web stranici e-trgovine, kao što su:

• Naziv preduzeća
• Fizička adresa poslovanja i, ako je primjenjivo, registrirani ured i operativno sjedište ako su različite adrese
• Broj i datum upisa u registar preduzeća
• koji broj
• E-mail adresa
• telefon
• PEC
• U slučaju akcionarskih društava, osnovni kapital i koliko je od toga uplaćeno
• U slučaju akcionarskih društava sa jedinim akcionarom ili SRL Unipersonale, ime akcionara i njegov PDV broj
• Link na Politiku privatnosti
• Link na politiku kolačića
• Link na uslove korišćenja sajta za e-trgovinu
• Link do uslova prodaje
• Informativni baner o korišćenju sistema za praćenje i kolačića u skladu sa novim propisima o pravu korisnika na brisanje bilo kakvih ličnih podataka sa sajta, ako i kada se to zahteva.

Na koje standarde se mora pozivati ​​stranica za e-trgovinu?

I tu se stvari komplikuju. Postoji nekoliko standarda na koje se treba pozivati, kako nacionalnih tako i evropskih. Pravila se kreću od Građanskog zakonika do evropskih i nacionalnih sistema regulacije upravljanja osjetljivim podacima (GDPR), preko poreznih i administrativnih pravila do kodeksa ponašanja profesionalnih registara ako internetska aktivnost zahtijeva registraciju u posebne registre i tako dalje. Ono što treba naglasiti je da nepoznavanje ovih tačaka ne samo da je opasno, već dovodi u opasnost sve koji su uključeni u poslovanje online prodaje. Osjećaj odgovornosti, jasnoća, korektnost i prije svega analiza u fazi planiranja su bitne tačke za uspjeh e-trgovine. Zakon ne dozvoljava neznanje i prestupnici su danas zaista strogo kažnjeni.

Ovim ne želimo reći da ne treba "uskočiti" i da je e-trgovina sama po sebi opasna, naprotiv! Recimo samo da je prvo informisanje i primjena stečenog znanja uvijek zdrava i ispravna stvar, kako kratkoročno, tako i srednjoročno i dugoročno.

Ovdje je cijeli regulatorni sistem koji morate znati da biste bili u redu u svakom pogledu.

1. Zakonodavni dekret br.70 od 9. aprila 2003. godine
   U implementaciji evropske direktive 2000/31/EC, zakonodavna uredba je željela da uokviri i uzme u obzir mogućnost pokretanja poslovanja e-trgovine bez gore navedenih potrebnih ovlaštenja, ali uzimajući u obzir potrebne stručne zahtjeve za određene djelatnosti jer je tačno da prodaja na daljinu ili online prodaja može biti profesionalna ili povremena. Povremena prodaja je komercijalna aktivnost koja se ne obavlja redovno već povremeno, a koja ne zahtijeva kreiranje namjenske stranice za e-trgovinu i koja ne zahtijeva objavljivanje kataloga.
2. Zakonska uredba br.21 od 21. februara 2014. godine
   Zakonodavna uredba br. 21 od 21. februara 2014. godine, kojom se transponuje Evropska Direktiva 2011/83/EU, unela je značajne izmene u Kodeks potrošača (Zakonodavna uredba br. 206 od 6. septembra 2005. godine). Potrošački kodeks je vrlo složen tekst za sektor e-trgovine, također zbog stalnih izmjena i dopuna kojima je bio predmet posljednjih godina. Ažurirana pravila pružaju potrošaču veću zaštitu u pogledu:
   a) Pravo na povlačenje i pravo na povlačenje
   Pravo na odustanak se može ostvariti u dužem roku, od 10 do 14 dana od prijema robe. Pravo na preispitivanje, s druge strane, daje potrošaču mogućnost da vrati robu čak i ako je djelimično pokvarena, jer je samo odgovoran za smanjenje vrijednosti robe na čuvanju.
   b) Prava potrošača
   Prodavac je odgovoran za bilo kakav nedostatak usklađenosti koji postoji u vrijeme isporuke proizvoda i morat će se pobrinuti za vraćanje, bez naknade, usklađenosti proizvoda popravkom ili zamjenom; odgovarajuće smanjenje cijene; raskida ugovora ako popravka, zamjena ili popusti nisu izvodljivi.
   c) Telefonska prodaja
   Prodaja uplaćena telefonom zahtijeva potvrdu kupca u papirnatom obliku ili e-mailom, a ne samo uz običan telefonski pristanak.
   d) Transparentnost troškova
   Prodavatelj je dužan održati maksimalnu transparentnost u pogledu svih mogućih troškova koje bi potrošač mogao imati u slučaju vraćanja proizvoda. Nadalje, prodavac ne može nametnuti potrošaču veće troškove za plaćanja kreditnom ili debitnom karticom. Ova točka naglašava kako prodavac ima obavezne obaveze informiranja prema potrošaču, također o isporuci robe i troškovima dostave.
   Potrošački kodeks također reguliše sve nepoštene, obmanjujuće i agresivne komercijalne prakse.
3. Evropska uredba o zaštiti ličnih podataka
   Od 25. maja 2018. godine primjenjivat će se Opća uredba o zaštiti podataka (Gdpr), odnosno zakonodavstvo koje će regulisati evropsko zakonodavstvo o privatnosti i zaštiti podataka o ličnosti. Nova regulativa će uticati na sve vrste preduzeća, velika i mala, i neće uticati samo na e-trgovinu, čak i kada sektor olakšava globalnu prodaju. GDPR nameće obavezu kompaniji da štiti lične podatke i da osigura da korisnici ostvaruju svoja prava u tom pogledu. Imajte na umu da ovo ima vrijednost bilo da imate web stranicu ili web stranicu za e-trgovinu.
4. Evropska uredba br.524/2013
   Evropska uredba br.524 iz 2013. godine uvela je sistem za online rješavanje sporova, nacionalni i međunarodni, koji se odnosi na sve kupoprodajne ugovore sklopljene između profesionalnih prodavaca i potrošača. E-commerce ima obavezu da ovom postupku, citirajući propis, pruži maksimalnu vidljivost u uslovima prodaje.

Jasno je da ovo treba da bude samo šematski komad čitavog kompleksnog regulatornog sistema koji je uključen ako odlučimo da otvorimo posao online prodaje. Svaku tačku koja je ovdje navedena treba istražiti i uključiti različite profesionalce, porezne savjetnike, računovođe i advokate. Sam kodeks koji tumači i reguliše zakon o potrošačima je već izrazito složena stvar, ali se ne može i ne smije zanemariti, naprotiv.

Na kraju, potrebno je istaći jedan važan aspekt, ova godina se završava geoblokiranje u Evropskoj uniji po odobrenoj evropskoj regulativi koja zabranjuje ovu praksu u granicama EU. U osnovi, danas je moguće kupovati putem interneta na stranicama za e-trgovinu u drugim zemljama EU uz zadržavanje zaštite, uslova i garancija koje postoje u vlastitoj zemlji, čime se čuva mjesto u kojem boravi kupac, a ne prodavac.