Studija o Olivinu, "najboljem prijatelju"... dijamanata

I dijamanti one su devojke najbolje prijateljice, pevala je diva Merilin u filmu iz 1953. "Gospoda više vole plavuše", ali ih je i prokleto teško pronaći.

Procjenjuje se da je za dobijanje jednog karata dijamanata, što odgovara 0,2 grama, potrebno iskopati najmanje 3 i po tone od rocka. Ali geolozi iz Zurich Polytechnic i odUniverzitet u Melburnu otkrili su novi alat za određivanje vjerovatnoće pronalaska dijamanata proučavanjem hemijskog sastava kimberlit, “majka stijena” dragog kamenja.

Istraživački tim iz Andrea Giuliani, sa Instituta za geohemiju i petrologiju ETH, otkrili su da dijamanti imaju i najboljeg prijatelja: to jeolivine, zeleni mineral koji čini otprilike polovinu kimberlita.

Prema rezultatima studije, koja je odmah izazvala veliko interesovanje stručnjaka, prisustvo dijamanata u stijeni direktno je povezano s hemijskim sastavom olivina. I the olivin metoda mnogo je jednostavniji i brži od onih koji se tradicionalno koriste.

Novi umjetni mišići: lakši, sigurniji i robusniji roboti
Revolucionarni senzori koji mogu uštedjeti milione baterija

Ništa nije tako teško kao pronaći dijamant

"Ne postoji metoda koja garantuje pronalaženje dijamanata", Objašnjava on Andrea Giuliani, viši naučnik na Institutu za geohemiju i petrologiju Tehničkog univerziteta u Cirihu, “ništa nije tako komplikovano kao pronalaženje i iskopavanje dijamanata".

Najtvrđi od poznatih minerala također je među najteže pronaći: najčistije ugljično drago kamenje koristilo je milionima godina da se formiraju, a veoma su retke. Štaviše, dijamanti potječu iz Zemljinog omotača, na procijenjenoj dubini većoj od te 150 kilometara: da nije bilo kimberlita, magmatske stijene koja ih uključuje i izvlači na površinu vulkanskim kanalima, možda ne bismo ni znali da postoje.

Profesor Giuliani proučava formiranje dijamanata od 2015. godine, kada je još bio na Univerzitetu u Melburnu, i analizirao ogromnu količinu uzoraka kimberlit, plavkasto-crna stijena koja je rijetka gotovo kao i dragocjeni dragulji koje nosi.

Zapravo, nalazi se samo na vrlo drevnim kontinentalnim blokovima, koji su geološki nepromijenjeni milijardama godina. “Tražiti kimberlit je kao tražiti iglu u plastu sijena“, objašnjava današnji istraživač na obalama Limmata, “jednom kada ga pronađete, tada zaista počinje naporna potraga za dijamantima".

Fili Pari, novi "održivi" modni predmeti rađaju se od mermera
Umjetna inteligencija i hologrami: nova granica zdravstvene zaštite

Gdje ima gvožđa nema dijamanata: studija

Andrea Giuliani i njegove kolege naETH upravo su razvili metodu koja bi mogla znatno olakšati potragu za ležištima dijamanata: proces opisan u studiji objavljeno u Nature Communication, zasniva se na hemijski sastav kimberlita. Ove stijene se, u stvari, sastoje od otprilike polovine olivine, mineral sastavljen u promjenjivim omjerima željeza i magnezija koji se pokazao kao odličan saveznik u potrazi za dijamantima.

Pa, istraživači su otkrili da postoji jasna veza između sastava olivina i olivina prisustvo dijamanata: "U uzorcima stijena gdje je olivin bio vrlo bogat željezom, dijamanata nije bilo ili ih je bilo vrlo malo“, objašnjava Đulijani.

Istraživači su došli do ovog zaključka prolazeći kroz a komplementarni pristup tradicionalnom: umjesto procjene dijamantskog potencijala kimberlita na osnovu procjene najpogodnije litologije i tlačnih i temperaturnih uvjeta minerala, rješenje su pronašli polazeći od analize određenog fenomen koji "uništava" dijamante, metasomatizam.

To je proces hemijska transformacija stena koji nastaje nakon interakcije sa fluidima magmatskog ili metamorfnog porijekla, tokom koje se neki minerali doslovno zamjenjuju, potpuno ili djelimično, drugim jedinjenjima.

Održivost rudarske industrije: sve hitniji izazov
TeRABIT, autoput podataka za italijanska naučna istraživanja

Olivin i dijamanti: šta se dešava duboko u sebi?

Naučnici su ispitivali efekte metasomatizam na dijamantima, a otkrili su da olivin postaje bogatiji željezom tamo gdje otapanje prodire u plašt i značajno mijenja sastav stijena, proces koji se događa upravo na dubinama gdje nastaju dijamanti.

Le infiltracije koji čine olivin bogatijim gvožđem, objašnjavaju naučnici, uništavaju i dijamante. Naprotiv, ako samo mala količina tečnosti prodre u litosferski omotač (i stoga ne dođe do metasomatizma), olivin sadrži više magnezija. I, u tom slučaju, tu su dijamanti.

"Naša studija pokazuje da dijamanti ostaju netaknuti samo kada kimberliti povuku fragmente plašta koji nisu bili u velikoj interakciji s prethodnim topljenjem“, objašnjava Đulijani.

Stvar je u tome da kimberliti retko dospevaju na površinu u jednom pokretu, uglavnom je to dug proces koji može se čak i ponoviti nekoliko puta: kimberliti počinju da se dižu kao tečna masa, usput skupljaju fragmente plašta, hlade se i zaustavljaju. “To je pravi proces fuzije, uspona i učvršćivanja", objašnjava italijanski istraživač, "a ovaj ima a destruktivno dejstvo na dijamante".

Nova goriva iz vještačke fotosinteze na mjehurićima od sapunice
Fotogalerija, svi originalni radovi "AI Hope Machine"

De Beers već koristi metodu olivina

Kako studija navodi, “visoka gustina dijamanata u kimberlitima širom svijeta je jedinstveno povezana solivin sa visokim sadržajem magnezijuma, što odgovara litosferi plašta koja je minimalno zahvaćena metasomatizmom povezanim s kimberlitima”. Ukratko, geohemija olivina je više nego validan alat za pretragu dijamanata.

Analiza olivina je pouzdana kao i prethodne metode prospekcije, koje se uglavnom oslanjaju na minerale klinopiroksen i granat, ali je jednostavnija i brža metoda: dovoljno je nekoliko analiza da dobijete predstavu o prisustvu ili odsustvu dijamanata u datom ležištu kimberlita.

"Ljepota ove nove metode nije samo u tome što je jednostavnija, već i u tome što nam konačno omogućava da shvatimo zašto su prethodne metode funkcionirale.“, ponovo kaže Đulijani.

"De Beers već koristi ovaj novi sistem“, zaključuje prof. Veliki proizvođač dijamanata, koji posluje u 35 zemalja i čiji se rudnici nalaze u Australiji, Kanadi, Južnoj Africi, Namibiji i Bocvani, koji je dao neke uzorke kimberlita za studiju, bio je dovoljno zainteresiran za otkriće da sufinancira istraživanje zajedno sa Švicarska nacionalna naučna fondacija.

Metoda olivina, tako efikasna u usmjeravanju pretraživanja dijamanata u primarnim ležištima kimberlita, mogla bi spasiti vađenje tona kamenja: velika prednost za proizvođače, ali i olakšanje za ovu istrošenu planetu.

Evo kako AI revolucioniše ponašanje pri kupovini
Budućnost je phigitalna, a modni brendovi prednjače…