Valter Fraccaro: "AI bez etike nije prava inteligencija"

Izviđanje o stanju umjetnosti i budućnosti umjetne inteligencije u svijetu sa stručnim menadžerom iz Veneta na samitu SAIHub u Sieni

Rođen je u Torino, njegovi porodični korijeni sežu do visoravni Asiago, ali je izabrao Toscana živjeti i raditi; smatra se jednim od vodeći svjetski stručnjaci za umjetnu inteligencijuveć samo po sebi Walter Fraccaro više voli da kaže šta mu je zaista važno: „Ja sam neko ko vozi bicikl, koji čita i jelovnik sa sirom, koji misli da ako nisi ništa naučio tog dana pogrešio si da ustaneš, da ako imamo toliko glagola kao što su uči, uči, zna, razume i objašnjava, to je zato što se svi baziraju na prethodnom, koji ima 56 godina i koji više ceni mlade od onih njegovih godina...“
Predsednik di SAIHub, akronimo di Centar za umjetnu inteligenciju u Sieni, stub od globalnog značaja u oblasti prirodnih nauka, uvjeren je da je Životne nauke jesu bitne za postizanje Ciljevi održivog razvoja definisano od straneONU, i zbog toga „Radim na promociji sve raširenije upotrebe umjetne inteligencije u kompanijama i na organizaciji orijentacijskih aktivnosti za mlade ljude, kako bi postali strastveni za nauku i odabrali je kao profesiju.

Kao konsultant, oduvek je pružio ruku kompanijama u Srbiji definicija projekata umjetne inteligencije usmjerenih na stvaranje stvarne konkurentske prednosti, vodeći računa o tehnološkim, etičkim i društvenim aspektima, s posebnim osvrtom na održivost. Također djeluje kao savjetnik za privatne kompanije, fondacije i poslovne konsultantske firme u oblastiUmjetnička inteligencija primijenjen na R&D, tzv Istraživanje i razvoj. U tom kontekstu, napisao je šest projekata na temu Life Sciences, od kojih je svaki dobio javne i privatne doprinose i sredstva.
U svojoj profesionalnoj putanji ukrštao se sa raznim italijanskim kompanijama i lokalitetima, uvek na veoma odgovornim pozicijama, neke još aktuelne, druge vezane za prošlost, a sve u vremenskom periodu koji se poklapa sa poslednje dve decenije: Fondacija Monte dei Paschi iz Siene, bba Isporuka biotehnološkog obećanja, Parolin Legal, Achilles Vaccines, Life Foundation, 4Nauke, Dedagroup ICT mreža i prestižni Studij u Padovi.

Najpoznatija definicija veštačke inteligencije, na italijanskom, je ona od inženjera Marka Somalvica, jednog od pionira ove materije. On kaže: „To je disciplina koja pripada informacionoj tehnologiji koja proučava teorijske osnove, metodologije i tehnike koje omogućavaju projektovanje hardverskih sistema i sistema softverskih programa sposobnih da obezbede elektronskom računaru performanse koje bi običnom posmatraču izgledale kao isključivi značaj ljudske inteligencije“. Da li je to fraza koja je još uvijek aktuelna ili bi bila vrijedna "kupona"? I koje je "objašnjenje" koje stručnjak poput Valtera Fraccara daje za AI?
„To je definicija koja, sa onim 'čini se', pogađa cilj. Navikli smo da pripisujemo inteligenciju onima koji mogu riješiti složene probleme i stoga, kada vidimo da kompjuter pobjeđuje šahovskog šampiona, mislimo da vježba neki oblik inteligencije, i tu nastaje nesporazum. Iako se ne može isključiti da će u budućnosti biološki kapacitet mozga za proizvodnju inteligencije biti moguće prenijeti na mašinu, danas smo jako daleko od nečeg sličnog. Veliki potencijal AI je da bude u stanju da međusobno poveže mnogo različitih podataka, nešto što je nemoguće za ljudske sposobnosti, ali tipično za računar. Ukratko, mi ljudi imamo kvalitativne mentalne sposobnosti (opažamo zadovoljstvo koje nam Beethovenova Deveta može pružiti), kompjuter je mnogo bolji od nas na kvantitativnom nivou (može analizirati stotine ili čak hiljade faktora i, na primjer, pokazati nam među 10 do 10. mogućih molekula onih XNUMX na koje možemo koncentrirati određenu bolest u redoslijedu). Što se tiče definicije vještačke inteligencije, mislim da je bolje usvojiti standardnu, kako ne bismo nailazili na poteškoće u zajedničkom radu. Onaj koji daje Evropska unija možda je malo dugotrajan, ali garantuje da će trajati godinama. Što se mene tiče, često koristim izraz 'matematičko-digitalni alati' da sumiram sve alate koje koristimo za kreiranje AI rješenja”.

Ko je Valter Fraccaro? A kako biste općenito opisali sebe kao iu odnosu na vašu aktivnost u razvoju "vještačke inteligencije"?
„Mnogo mi je lakše opisati AI! Recimo da se čitava moja profesionalna karijera, sada već skoro četrdeset godina, odvijala u informacionim tehnologijama. Počeo sam kao šegrt, prvo postao privatni menadžer, a potom i javni, osnovao sam dvije kompanije u sektoru. Najviše od svega, imao sam veliku sreću da radim sa velikim majstorima, ljudima koji su me natjerali da vježbam određeni kritički osjećaj i rješavam probleme shvaćanjem njihove ključne tačke. U tom smislu, i da navedem samo jedan, pominjem profesora Gianfranca Bilardija, s kojim sam imao zadovoljstvo svakodnevno raditi tokom tri godine dok sam bio direktor Univerziteta u Padovi: primjerom, naučio me je da se koristim logikom na dubok i oštar način. Da li sam dovoljno naučio ostaje da se vidi! On je jedan od onih ljudi koji ne vole reflektore, ali u polju teorijske informatike, one koja gura tehnologiju naprijed i zahtijeva maksimalnu logičku posvećenost, poznat je u cijelom svijetu, otvorivši vrata misli koja kao da se odupire svakom naporu ljudskog uma. Što se tiče vještačke inteligencije, do toga sam došao počevši od svoje profesije, ICT, i od svoje strasti, nauke. Primena veštačke inteligencije u naučnim istraživanjima vodeći je rezultat postignut u poslednjih nekoliko decenija, otkako je izmišljen taj izraz, kada je označavao nešto drugačije od današnjeg. Danas kombinujem ova iskustva sa godinama provedenim u dizajniranju i obezbeđivanju IT rešenja kompanijama svih tipova, veličina i sektora, kako bih maksimalno iskoristio AI, alat za unapređenje poslovanja, što je i dalje cilj. A danas, kao nikada ranije, poboljšanje poslovanja znači poboljšanje svijeta: ako želimo održivi razvoj, moramo ovaj jednostavan koncept učiniti našim vlastitim.”

Šta nam možete reći o SAIHUB-u “Siena Artificial Intelligence Hub”? Koja je njegova institucionalna misija, kao i misija partnera i osnivača, i kako se svi oni uklapaju u putanju rasta AI?
„U Sijeni postoji ekonomski okrug povezan sa životnim naukama kojem nema premca u Evropi po koncentraciji znanja i vještina u istraživanju i razvoju novih lijekova, medicinskih uređaja, metoda i tehnologija za poljoprivredno-prehrambeni sektor. Takođe postoji univerzitet koji ima nivoe izvrsnosti u istim oblastima iu veštačkoj inteligenciji. Na osnovu toga je prije nekoliko godina Fondacija Monte dei Paschi di Siena počela razmišljati o uspostavljanju centra posvećenog AI kako bi podstakao uvođenje ovih metodologija u sektor prirodnih nauka, kako bi se ojačala lokalna ekonomija privlačenjem ljudi, kompanija i kapitala u područje koje je u stanju da garantuje poziciju međunarodne prevlasti budućeg sienskog sistema i toskanskog sistema. Nakon što je ideju predložio FMPS, Univerzitet u Sijeni, Toscana Life Science Foundation, Općina Siena i Confindustria Toscana Sud su se odmah pridružili. U tom trenutku i sa istom osnivačkom ulogom osnovana je poslovna mreža SAIHub, kojoj danas pripada tridesetak kompanija iz cijele Italije i šire: nedavno se pridružio i Moresi.com sa sjedištem u Ticinu, koji je s talijanskim partnerom stvorio Tecnoscientia sa sjedištem u SAIHubu. Posvećeni smo raznim aktivnostima usmjerenim na mlade ljude i poslovne subjekte. Ovog ljeta smo napravili prvu italijansku ljetnu školu o umjetnoj inteligenciji i nauci o životu: devedeset djevojčica i dječaka koji su upravo završili četvrti razred srednje škole mogli su besplatno učestvovati u petodnevnoj orijentaciji iz ovih predmeta. Namjera nam je bila, prije svega, da stvorimo društvenu svijest i, drugo, da mlade ljude zanesemo za nauku, kako bi se možda mogli upisati na Univerzitet u Sieni i postati istraživači sutrašnjice. Idućeg ljeta ćemo ponovo predložiti ovu inicijativu i očekujemo najmanje 200 dječaka i djevojčica. Nadalje, finansirali smo nekoliko stotina hiljada eura stipendija za najbolje univerzitetske talente i, konačno, kreirali ekonomske nagrade (do 10.000 eura svaka) za one koji se, nakon što su magistrirali ili doktorirali, pridruže timovima kompanija u 'mreži' i tu ostanu najmanje godinu dana. Ova najnovija inicijativa ima za cilj da ovi mladi ljudi shvate da u Sieni postoje mogućnosti za razvoj njihovog naučnog i karijernog znanja, koje nije inferiorno od onih u inostranstvu. Tako mogu izabrati da odu van Italije, ali znaju da nisu prisiljeni i, u svakom slučaju, da će, kada se požele vratiti, moći pronaći zemlju spremnu da njihove sposobnosti procvjetaju. Zatim smo počeli finansijski pomagati projekte AI koje su predstavile različite kompanije u 'mreži' u međusobnoj saradnji. Sedam od ovih projekata dijeli se sa Univerzitetom u Sijeni i zaradio je regionalno finansiranje nekoliko grantova za istraživanje.

I Italija daje zeleno svjetlo planu za umjetnu inteligenciju

Koja je "najviša tačka" koju je trenutno dosegla umjetna inteligencija, cilj preko kojeg do sada nije uspjela otići? Pitanje je primjenjivo na cijeli svijet i Italiju...
“Odgovor u ovom slučaju može biti samo subjektivan. U međuvremenu, mogli bismo krenuti od najviših vrijednosti: spašavanja ljudskih života, na primjer. U ovom slučaju, ispravno je razmišljati o tome koliko je umjetna inteligencija bila relevantna u istraživanju i razvoju cjepiva protiv COVID-a i lijekova za borbu protiv njih. Stvaranje efikasnih vakcina za manje od godinu dana bilo bi nemoguće bez doprinosa veštačke inteligencije. Kako je rekao Rino Rappuoli, izvanredni italijanski naučnik i referenca u svetskoj vakciniologiji, ako ikada neki sledeći virus zapreti čovečanstvu kao što to čini Korona virus, zahvaljujući veštačkoj inteligenciji moći ćemo da identifikujemo karakteristike neophodne vakcine u roku od 24 sata od trenutka kada saznamo njen DNK. I dalje ostajemo na polju zdravlja, pokušajmo razmisliti o tome šta znači 'personalizirana medicina'. Danas svi koristimo iste lijekove, muškarci i žene, mladi i stari, gdje god u svijetu živimo (barem gdje su lijekovi dostupni...) i bez obzira na naše navike, ishranu, okruženje. Pa slučajno odemo kod doktora, on nam naredi da pijemo dvije tablete sedam dana i onda odemo u apoteku i kupimo pakovanje koje sadrži 30. Čisti otpad za proizvodnju, pakovanje, distribuciju, zbrinuti višak. Personalizirana medicina, dostupna u roku od nekoliko godina zahvaljujući AI, bolje će nas izliječiti jer će se lijek praviti za pojedinačnog pacijenta, u mjeri i obliku koji mu najviše odgovara. Liječenje na ovaj način će dati bolje rezultate, što znači manje šanse da završite u bolnici i, ako morate tamo, boraviti manje vremena, čime se smanjuje potreba za grijanjem ogromnih zgrada zimi i hlađenjem ljeti, uz užasne troškove održavanja, zagađenja, korištenja zemljišta, itd, itd. Troškovi zdravstvene zaštite vrijede 10 posto svjetskog BDP-a, stoga svaka ušteda vrijedi milijarde: s umjetnom inteligencijom možemo mnogo uštedjeti, kao i bolje zbrinuti mnogo više ljudi. Kažem 'AI' zbog jednostavnosti, ali uvijek imajmo na umu da je to sredstvo: ljudi bilježe rezultate, primjenjujući domišljatost i savjest. Ni umjetna inteligencija ni čovjek ne čine čuda, ali ako jedno dobro koristi drugo, onda se mogu postići veliki ciljevi. Danas je cjelokupna svjetska populacija, u svojim ekonomskim, društvenim i političkim komponentama, uključena u 'tranziciju', odnosno put da se dođe do sistema koji kroz održivost stvara stanje u kojem je ljudski život bolji, a da to značenje ne pogoršava život cijele planete, kao što smo to činili u posljednjih vek i po. AI je alat koji može mnogo pomoći na ovom putu.”

Šta mislite o Strateškom programu za umjetnu inteligenciju 2022-2024, rezultatu zajedničkog rada italijanskog Ministarstva univerziteta i istraživanja, Ministarstva ekonomskog razvoja i italijanskog Ministarstva za tehnološke inovacije i digitalnu tranziciju, koji je pokrenut proteklih dana iz Palazzo Chigi? Jeste li uvjereni u sve dvadeset četiri programske tačke koje su saopštene javnosti, u odnos između sredstava i ciljeva, ili biste izvršili prilagođavanje bilo koje od njih?
“Prije svega treba reći da pisanje tog Programa nije bilo nimalo lako i da se o tome mora voditi računa kada se kritikuje, jer se rad drugih često potcjenjuje, misleći da bi ga bilo lakše uraditi bolje. Rekavši to, smatram da taj dokument, budući da je usmjeren, ide u pravom smjeru. Tada će zadatak zakonodavca biti da osigura da njegova primjena zaista pogoduje razvoju kompanija koje stvaraju AI rješenja i onih koje će ih koristiti. U poređenju sa Programom, mislim da bi bilo još bolje da je uključio međunarodnu debatu o etičkim pitanjima u vezi sa veštačkom inteligencijom. Uvjeren sam, nakon godina rada i kontinuiranog dijaloga sa brojnim operaterima, stručnjacima i kompanijama, da je pravi uspjeh bilo kojeg AI projekta usko povezan s dubinom etičke analize konteksta u kojem se nalazi i njegovih mogućih ishoda."

Kvalitetan forum za AI i biznis

Kako stvari stoje, koliko "inteligencije" i koliko "izvještaja" zaista postoji u AI? Da li je čovjek u isto vrijeme i granica i motor pokušaja reprodukcije sinapsi mozga, mjera svega?
„Kratak odgovor: 'ako je inteligentno, nije veštačko; 'ako je umjetno, nije inteligentno', kako kaže Luciano Floridi. Duži odgovor: 'ako svjesno govorimo o inteligenciji, onda nam je potrebna precizna definicija barem ljudske inteligencije, a mi je još uvijek nemamo'. Teško je odrediti šta je inteligencija osim u odnosu na svijest, pa se stvar još više komplikuje. Tada bismo trebali stati na put željama, koje stvaraju ciljeve. Možemo reći jedno: do danas mašine nemaju savjest, želje, ciljeve, dakle ni inteligenciju. 'Umjetnost' ostaje, da. Dante Alighieri je koristio ovu riječ da znači nešto od velike vrijednosti u materijalima i vještini njegovog graditelja, potpuno u svojoj uočljivosti. Ko zna da li bi želeo da vidi kako smo oblikovali matematiku i elektrone da rešavaju probleme koji su preveliki za naše umove. AI ostaje izrazito ljudski fenomen i bojim se da je davanje tolike moći da nas može uplašiti način da sakrijemo naše odgovornosti. Kao i svaka tehnologija koju je izmislio čovjek, čak i ako je to bio prvi štap kojim je jedan od naših drevnih prethodnika pobjegao životinji iz savane, mi smo odgovorni za njegovu upotrebu. I što ga bolje koristimo, više postajemo 'sapiens'. Što se sinapse tiče, čini mi se da san iz dvadesetog stoljeća o korištenju elektronike za simulaciju mozga više nije cilj umjetne inteligencije, barem ne u njenom praktičnom i industrijskom obliku. To se zvalo "kibernetika", sjećaš se? Bilo je to kao da smo obišli našu kulturnu istoriju: za Grke Kybernetes je bio taj koji je upravljao brodom, a time i gradom... sada pišemo cybernauta, sa onim y koje nam se čini engleskim, a umjesto toga je otisak prsta naših predaka. Uvijek upravljamo brodom, ali ponekad se više bojimo samog broda nego mora. AI je samo najnoviji model čamca: ispred njega je okean stvari koje ne znamo i naše savjesti. Za to nam je potrebna etika, kompas da znamo gdje se nalazimo i odlučimo kuda ćemo ići. Mi smo 'mjera svih' ne zato što smo bolji od drugih stvorenja, već zato što nemamo drugog izbora. Univerzum možemo gledati samo sa svim svojim granicama i, može se reći, mi smo vrsta koja najviše zna kako koristiti tehnologiju da ih prevaziđe”.

Šta je mašinsko učenje (na engleskom se takođe naziva "mašinsko učenje") i zašto je to grana veštačke inteligencije koja dobija sve veći značaj? Da li je programiranje prešlo na obuku, što je rezultiralo time da je robotika pravo polje primjene ovih tehnologija?
“Počnimo od kraja. Robot dolazi od češkog 'Robota', što znači 'težak rad', a prije toga je značilo 'ropstvo, ropstvo'. Kada održavam seminare u kompanijama, uvijek pitam one koji me slušaju koji posao nam je ta tehnologija omogućila da povjerimo mašinama kojima bi se željeli vratiti ručno. Na kraju krajeva, niko. Jer mi, mi ljudi, ne volimo rad shvaćen kao prisilni napor. U Bibliji je rad kazna koju Bog nanosi Adamu, a na različitim jezicima riječ koja znači 'rad' uvijek ima korijen koji govori o ropstvu. Na kraju, 'mašinsko učenje' je način na koji smo osmislili da prenesemo ono što zovemo 'iskustvo' na mašine. Dovoljno je da dijete promatra tri mačke da bi sljedeću koju vidi nazvalo 'mačkom'; kompjuter treba da pokaže hiljade i hiljade fotografija mačaka pre nego što prepozna jednu i identifikuje je kao 'mačku'. Samo što hiljade ili milione fotografija, kompjuter ih pregleda za nekoliko sekundi i to isto može učiniti sa ogromnim količinama numeričkih podataka ili sa knjigama i naučnim tekstovima: nije nam korisno razlikovati mačke, ali nas zanima da to može pomoći istraživaču jer je u stanju da u trenu pročita količinu informacija koje ljudi ne bi imali ni za stotine godina da žive. Ukratko, vodimo računa da se težak posao, onaj koji ne volimo i u kojem nismo baš dobri, povjeri mašini i koristimo 'mašinsko učenje' (i slične tehnike) kako bismo joj pružili iskustvo potrebno da to dobro obavi. On radi, mislimo”.

Hoće li kvantni superkompjuteri i kvantna fizika dati odlučujuću prekretnicu teorijskom i praktičnom razvoju umjetne inteligencije ili postoji drugi put? I zašto?
“Kvantni superkompjuteri imaju potpuno jedinstvene mogućnosti i koriste se i koristit će se za rješavanje drugog reda problema, samo rijetko sličnih onima s kojima se suočavamo s AI. Vjerojatno će nam jednog dana biti od koristi da simuliramo mozak, koji ima biološko i električno funkcioniranje koje je svakako sličnije kvantnom kompjuteru nego konvencionalnom, ali AI na koji mislimo danas i za blisku budućnost povezan je s uobičajenim oblicima računanja koje koristimo u svojim pametnim telefonima ili osobnim računalima. Pa čak i tako, pred nama je još dug put”.

Švicarska mreža kompetencija za umjetnu inteligenciju

Da li implementacija AI ili AI, šta god želite, zaista treba da bude podložna etičkim i moralnim ograničenjima ili je moguća konkurencija mašina i ljudi lažno pitanje? Hoće li homo sapiens pronaći u vještačkoj inteligenciji alter ego sposoban da rebalansira račune s prirodom?
“Dobra pitanja, posebno ako se postavljaju uzastopno! „Moguća konkurencija između mašina i ljudi“ nije fokus onoga što nazivamo etikom veštačke inteligencije. Konkretno, etika, odnosno pravila oko kojih se slažemo da dobijemo koristi, a ne štetu od našeg individualnog i društvenog ponašanja, moramo biti u stanju analizirati kontekst u kojem primjenjujemo umjetnu inteligenciju, kako bismo mogli predvidjeti konačne rezultate i izbjeći negativne. AI ima mnogo etičkih aspekata kojima treba upravljati. Jedna, najpoznatija, ali i najviše diskutovana i za koju već imamo na raspolaganju adekvatna sredstva i ponašanja, jeste privatnost. Ukratko, ne smije biti moguće konsultirati podatke kako bi se razlikovali oni koji opisuju konkretnu osobu, osim pod određenim uslovima, koje pojedinac kontrolira i prihvaća. Međutim, postoje suptilniji aspekti. Moramo, na primjer, spriječiti da kompjuter djeluje na podatke koristeći pogrešne ljudske načine, kao što je sklonost korištenju pristrasnosti u svojim izborima. Nadalje, moramo izbjeći da primjena umjetne inteligencije, koja uživa vlastitu autonomiju u pronalaženju načina za davanje odgovora na postavljene probleme, ne razotkrije jasno logički put koji ju je vodio i doveo do određenog rezultata. Može se nastaviti, ali poenta ostaje: što je ozbiljnija šteta koju mašina može napraviti automatskim primjenom rezultata svoje analize, to je važnije da postoji osoba koja odlučuje o njenom izvršenju. Možemo tražiti od mašine da objasni „kako“ je donela određenu odluku, ali odgovornost za njenu primenu uvek mora da bude praćena čovekom. Može li se ovo stanje uvijek stvoriti? Ne. Stoga, moramo biti spremni da greške mašina smatramo ljudskom odgovornošću. To nije velika vijest: nije li to ono što radimo kada, na primjer, fabrički uređaj ozlijedi radnika? Plaši nas činjenica da se ne plašimo volje štampe, a to pripisujemo i mašini za koju verujemo da ima 'inteligenciju': nema smisla, i mi smo to objašnjavali do sada, ali nam je prirodno da tako mislimo jer se u našem iskustvu inteligencija i volja poklapaju. Homo sapiens, alter ego, priroda… Maurizio Ferraris želi ovdje odgovoriti! Ograničavam se na to da kažem da je globalna svijest da je naš način stvaranja napretka, koji nas je doveo do toga da posljednje tri ili četiri ljudske generacije žive u daleko boljim uslovima od hiljada koje su im prethodile, nespojiv sa očuvanjem planete i budućnosti naših potomaka, prvi veliki događaj ovog stoljeća. Moramo se usredsrediti na naše naučne i, na osnovu izvođenja, tehnološke sposobnosti da promenimo ovaj kurs. Znamo da imamo alate da poboljšamo uslove života ljudi bez daljeg žrtvovanja uslova drugih vrsta i same Zemlje, i da će nam neke još nezrele tehnologije uskoro dati dodatne mogućnosti. Na osnovu toga, kroz UN SDG, napravili smo veliki pakt između preko 190 zemalja, a to se nikada ranije nije dogodilo.

Do 2030. Kina će biti prvi igrač na polju umjetne inteligencije, nadmašivši Evropu i Sjedinjene Američke Države: kakav će biti utjecaj ove transformacije na geopolitiku i svjetsku ekonomiju? Hoće li kroz ove studije proći "lov" na maksimalnu održivost životne sredine i borbu protiv globalnog zagrijavanja, identifikacija novih izvora energije?
“Pravo pitanje, koje polazi od kvantitativnih pojmova. Ove analize uvijek usko povezujemo s vremenom kada različite zemlje (ili 'imperije', kako ih naziva venecijanski filozof koji je danas vrlo sporan, ali koji pravi ispravnu analizu po ovom pitanju) ulažu u umjetnu inteligenciju. Čini se kao da smo u vrijeme topovnjača, gdje je onaj ko je imao najveće vladao svijetom. Nisam siguran da tako stvari funkcionišu danas, a još manje da ovo gledište važi u godinama koje dolaze. Čini mi se da vještine i sposobnost njihovog dobrog korištenja nisu samo kvantitativno pitanje. Puno radim u Sieni, centru od 50.000 stanovnika do kojeg je teško doći čak i vozom, ali postoji kulturno, preduzetnički i naučni materijal po kojem taj mali srednjovekovni grad ostaje jedan od svetskih centara istraživanja prirodnih nauka. Na koliko drugih mjesta u svijetu su postojali povoljniji uslovi? Vrlo mnogo, ali Siena je tu i radi na tome da ostane na vrhu. Može li se nešto slično ponovo stvoriti stavljanjem milijardi eura, dolara ili juana na sto? Možda da, ali možda je bolje uzeti djelić tog novca i doći u Sienu umjesto da se nadate da ćete je ponovo stvoriti za nekoliko godina. AI je remetilački alat sa velikim mogućnostima: zato toliko pričamo o tome. Isto je bilo i za struju, za voz, za internet: neke zemlje su investirale više od drugih, ali ne čini mi se da ih danas, decenijama ili vekovima nakon pojave tih tehnologija, druge nemaju. Ja i sam razumijem da je to čitanje koje ima određenu dozu naivnosti, ali čini mi se još naivnijim, s obzirom da ih nemamo, reći 'trebalo bi uložiti trilijune milijardi, kao što to čini Kina' ili, još gore, reći da se onda trebamo odmaknuti, pretvoriti Italiju u tvornicu za odmor i postati, kako je napisao Marko Cattaneo, direktor 'Le Scienze2012country', čekaonicaXNUMX. Što se tiče poslednjih pitanja, moje mišljenje je da upravo kao rezultat onoga što smo do sada rekli, Italija (a takođe i Švajcarska, iz sličnih razloga) ima sve mogućnosti da ima značajno mesto u budućnosti sveta. Ne kao politička moć, već kao kulturni uticaj. Što prije održivost zavlada, to će više snage steći u znanju i sposobnosti da stvori nove načine za njegovo korištenje, posebno u znanostima o životu koje ostaju naučno-ekonomski sektor koji nam najlakše može pomoći u ostvarivanju SDG-a, odnosno ciljeva održivog razvoja, Organizacije Ujedinjenih nacija…".

Budućnost je već tu: da se uvek razume, da se nikada ne protraći…