Stefano Epifani: "Buduće generacije takođe imaju pravo na inovacije"

Stefano Epifani je predsednik Fondacija za digitalnu održivost, prva istraživačka institucija ove vrste u Italiji koja se bavi odnosom između održivost e digitalizacija.
Predavao je Internet studije petnaest godina na Sapienza, glavnom univerzitetu u Rimu, a sada je profesor digitalne održivosti na Univerzitetu u Paviji.
On je savjetnik za Ujedinjene nacije na uticaje digitalne transformacije u upravljanju procesima održivi urbani razvoj.
Također je autor brojnih publikacija na temu digitalne održivosti, digitalne transformacije, e-poslovanje, upravljanje znanjem, od kojih su najznačajniji vrijedni spomena: „Priručnik za onlajn političku komunikaciju“ (Istituto di Studi Politici San Pio V, 2011); “Odlučivanje o inovaciji” (Sperling & Kupfer, 2006); “Zajednica koja uči: kolaborativni modeli upravljanja znanjem” (Franco Angeli, 2004); “Poslovna zajednica: upravljanje intelektualnim kapitalom u ekonomiji znanja” (Franco Angeli, 2003); “Internet za pisce” (Jackson Publishing Group, 1996).
Discovery je glavni pokretač onih koji traže nove načine pristupa svijetu, istinski motor inovacija.
Stefano Epifani on je stoga prava osoba za nastavak naše serije intervjua sa znatiželjnim umovima, koji svoj talenat stavljaju u korist novih otkrića, bilo da su oni njihovi glavni arhitekti, ili koji ih omogućavaju, stvarajući plodno tlo.
S njim smo dugo razgovarali (ponekad živahno) o inovacijama, o tome kako je to zapravo moguće i, prije svega, o različitim tumačenjima koje im daje naše današnje društvo.
Teme kojima se bavi i njegova najnovija knjiga "Digitalna održivost: zašto održivost ne može bez digitalne transformacije", za koju je određenu web stranicu.

Paolo Cherubini: "Ovako 'pristaju' lažni muzički instrumenti"
U knjizi, današnji poslovi između digitala, medija i društvenih mreža

Danas je ključna riječ često "inovacija", ali to je širom otvoren prozor u moguće scenarije i beskonačna polja. Dakle, šta je ono što čini da inovacije napreduju i napreduju?
“Postoje različite vrste inovacija, prije svega: proizvod, proces, tržište i tako dalje. Sve vrste inovacija objedinjuje princip da je tehnologija ta koja ih omogućava, dakle ona ih čini mogućim. Međutim, da bi on napredovao, postoji skup faktora u rasponu od orijentacije do poboljšanja. S tim u vezi, moramo se zapitati šta podrazumijevamo pod poboljšanjem. Ako je istina da inovacija predstavlja promjenu koja se stabilizuje, ali koja zapravo teži pozitivnom, šta je to što je čini takvom? Sa moje tačke gledišta, suštinska karakteristika je održivost. Pod održivim, međutim, ne mislim na široko korišteni koncept sada, koji ovu riječ ubacuje samo u kontekst okoliša. Održivost znači „sposobnost zadovoljavanja vlastitih generacijskih potreba bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje. I, stoga, buduće generacije mogu učiniti isto', da upotrebimo definiciju koju je dala Svjetska komisija Ujedinjenih naroda za energiju i okoliš 1987. godine.

Valter Fraccaro: "AI bez etike nije prava inteligencija"
Dužnost obuke za prelazak na održivost

U kojoj mjeri dijelite pristup i gledište UN-a?
„Ja sam ovu definiciju napravio svojom jer gleda na dimenziju sistema. To nije definicija 'učiniti dobro'. Danas je moderno govoriti o ovim pitanjima da moramo 'misliti pozitivno'. Ovdje se ne radi o pozitivnom razmišljanju ili optimisti u pogledu budućnosti. Pitanje je razmišljanja o budućem tout courtu, a da bismo to učinili moramo shvatiti da je vizija prema kojoj budućnost mora biti održiva jedina moguća vizija, jer jedino ona projektuje probleme sa kojima se suočavamo u sistemsku dimenziju. 'Nikoga ne ostavljajte iza', isplativost Agende UN-a 2030, svakako ima društvenu vrijednost, ali je prije svega sistemsko razmatranje. Ako na našem putu rasta ostavimo nekoga iza sebe, debalansiramo sistem, a i mi ćemo opet zaostati. Održivost to ne znači trošiti manje, već konzumirati bolje; to ne znači smanjenje, to znači optimizaciju; to ne znači trošenje, to znači izgradnju kružnih modela. Danas znamo da su prirodni resursi ograničeni. Kada gledamo dostupnost, moramo to učiniti s idejom da one budu dostupne, ne samo nama, već i budućim generacijama. Na ovaj način se održivost postaje tehnička stvar koja se bavi balansiranjem delova sveta u različitim fazama razvoja. Inovacija je potreba za izgradnjom sistema podrške za te dinamičke sisteme. Kada govorimo o digitalnoj održivosti, govorimo o jednoj vrlo preciznoj stvari: koristimo tehnologije za podršku i kriterijume održivosti, a na održivost moramo gledati kao na kriterij korištenja za tehnološki razvoj“.

Giovanni Zappatore: "MedTech je ta koja pruža konkretnu pomoć"
Južni Tirol je vrhunac digitalizacije i održivosti

Hajde da pričamo o kreativnosti, principu koji stoji iza inovacije. Da bi bila funkcionalna, kreativnost mora biti obrazovana i usmjerena. Ako osoba želi da postane specijalista u svojoj oblasti, da li je bolje da se vertikalizuje, dakle da sve više čita o toj temi, ili da bude horizontalniji, istražujući obližnja polja i predmete koji je čine?
“Oba odgovora su tačna. Zavisi od toga da li želite da postanete najbolji hirurg na svetu u lečenju nokta malog prsta leve šake ili želite da postanete lekar internista sposoban da napravi sveobuhvatnu analizu stanja pacijenta, da shvatite da problem noktiju ne zavisi od lokalnog, već od sistemskog problema. Međutim, oboje moraju razumjeti kako će se njihov rad mijenjati u skladu s razvojem tehnologije. Uzmimo za primjer fenomen trenutka, ChatGPT. Ovaj alat će radikalno promijeniti naš svijet i naš rad: ne tako što će nestati, već tako što će ga promijeniti. Isto se dogodilo 1865. sa 'Zakonom o crvenoj zastavi', kada je britanska vlada pokušala ograničiti automobil kako bi favorizirala ranije metode putovanja. Moramo izabrati hoćemo li biti kočijaši, upozoravači ili šoferi. Ako shvatimo kako se naš način rada može poboljšati na temelju novih tehnologija, onda će naša uloga postajati sve vrijednija. Na primjer, Univerzitet Harvard eliminira kurseve dijagnostičkog snimanja jervještačka inteligencija već danas djeluje više od ljudskog bića. Međutim, on ga zamjenjuje kursevima nauke o podacima, kako bi se omogućilo budućim doktorima da bolje komuniciraju s novim alatima. Ostaje pravo pitanje: koliko je sve ovo održivo? Tehnologija uvijek povećava radna mjesta: problem je u tome što ih ne mora nužno odvesti tamo gdje ih uništava…”.

Riccardo Esposito: “Blockchain će uticati na sve nas…”
Digitalna efikasnost, inovativnost i inkluzivnost su "lijekovi".

Šta ako pokušamo da ispitamo ChatGPT o temi koja nam je posebno bliska? Kakve bismo rezultate imali da je pitate za nas o razlici između umjetne inteligencije i ljudskih copywritera?
“Rado to radim i javljam razliku u redoslijedu. Poznavanje ciljne publike: ljudska da, AI ne; pripovijedanje: ljudsko da, AI ne; marketing: ljudski da, AI ne; kreativnost: ljudska i AI, oboje da; uvjerljivo pisanje: oba da; autonomija: oba da; učenje: oba da; troškovi: visoki i varijabilni u zavisnosti od upotrebe. Rezultat eksperimenta je da ChatGPT ima dva ograničenja: ne stvara nove stvari i hrani se postojećim izvorima, uvodeći njihove nedostatke bez mogućnosti rasuđivanja. Iz tog razloga, ako od njega zatražite bogatstvo, on će vam pokazati bijelca, a ako ga tražite za siromaštvo, on će vam pokazati crnku. To znači da će proizvoditi sadržaj o tim pristrasnostima, dok će nastaviti hraniti ograničenu percepciju stvarnosti”.

Kako onda riješiti problem gubitka posla?
„Jednostavno: gdje je moguće, uz prekvalifikaciju; tamo gdje ne možemo, intervenisaćemo, u ekstremnim slučajevima, sa oblicima subvencija onima koji su 'oštećeni' promjenom”.

Frančeska Veronezi: "Fondacija 's očevim srcem'"
Ključna inovacija i održivost Audijevog dolaska u Formulu 1

Mladi i nove tehnologije: tendencija je da se kaže da su dečaci i devojčice izolovani, udaljeni od sveta i van dodira sa realnošću jer su zatvoreni u fantastičnom univerzumu lajkova i društvenih mreža, u kojima je iskrivljena vizija onoga što ih okružuje. Tipičan odgovor na ovaj fenomen je da se kaže: „Zabranimo ih“. Odnosno, percipira se samo razigrana dimenzija fenomena, a ne realnost koja otvara mnoge scenarije...
“Brzi odgovor je 'U redu, Boomer.' Prošireni odgovor je da je to pogled nekoga ko se nađe u svijetu koji ne razumije. Navikli smo da nas pogrešno usmjeravaju na probleme. U stvarnosti, ako odem na Instagram, pun je odraslih koji žive od lajkova, zbunjujući popularnost i relevantnost. Ljudi spremni da plate sulude svote da bi se fotografisali na jahti, kako bi se pokazali ugodnim životnim stilom kakav zaista nemaju. To je zato što je prepričavanje iskustva važnije od življenja. Odrasli su uvjereni da su mladi ljudi, budući da su digitalni urođenici, sposobni iskoristiti medijski kontekst u kojem se kreću. Ali u stvarnosti su ova digitalna okruženja izgradili odrasli, kako bi se koristili na način koji je funkcionalan za poslovni model onoga ko ih je stvorio. Da bismo napravili razliku, moramo prestati biti jednostavni korisnici i razumjeti logiku koja stoji iza platformi, maksimalno ih iskoristiti. Ovo čini razliku između pasivnog društva i društva aktivnih promjena. U ovom istorijskom trenutku nalazimo se pred tri kategorije ljudi: onima koji pokušavaju da razumeju tehnologiju i shvataju da nemaju alate; oni koji ih koriste kao 'mladi starci', tražeći slično; ko hoće da ih zabrani. Međutim, tehnologija se ne može i ne smije zaustaviti: ona mora biti usmjerena što je više moguće. Posjedovanje prave strategije omogućilo bi nam da ne dozvolimo da dijelovi stanovništva pokleknu i da idemo mnogo brže u tehnološki proces. To znači učiniti inovaciju održivom, jer održivost postaje horizont kulture koja vodi korake naprijed u napretku, dajući joj prave kriterije."

Diana Engetschwiler: "Više pažnje na Romandie, Ticino i PMI"
Venecija Svjetska prijestolnica održivosti, projekti i budućnost

Hajde da pričamo o bezbednosti podataka. Ljudi zapravo ne razumiju šta znači sigurnost podataka i rizike koje njihova upotreba od strane platformi može dovesti do toga.
“Ovo se dešava zato što jedan nedostaje tehnološka svijest, ne samo od strane korisnika, već i od strane onih koji bi trebali upravljati napredovanjem tehnologija sebe. To je zato što ne shvaćamo koliko ovo prožima naše živote. Ako se prije koncept odnosio samo na ljude koji su imali kompjuter, danas je to digitalizacija tako sveprisutan, utiče na sve. Navikli smo da koristimo svoje kompjuterske uređaje kao da je, da bismo bili sigurni, dovoljno da ih isključimo. Pomalo kao zatvaranje vrata prije izlaska iz kuće. Nemamo kulturu sigurnosti ni kao pojedinci, ni kao kompanije, ni kao institucije”.

Koji je prvi korak za penjanje da bi se situacija riješila?
“Naš nije problem samo u vještinama, već u svijesti, jer ako nisam svjestan šta mi treba, neću se ni pobrinuti da imam vještine da se bavim tim. Stoga moramo razviti kulturu sigurnosti, koja stvara svijest, koja tako postaje motor za sticanje vještina."

Stefan Zwicky: "Mi smo odličan resurs za internacionalizaciju"
Održivost: Ujedinjeni Arapski Emirati (i ne samo) protagonisti 2023

Vi ste profesor na Univerzitetu u Paviji. Šta želite svojim učenicima?
„Sposobnost razumijevanja da ne postoje jednostavni odgovori na složene probleme. Naše nas društvo često dovodi do toga da brkamo složenost sa komplikacijama i posljedično da jednostavnost svedemo na pojednostavljenje. Dakle, ono što bih želio da im prenesem nije toliko sposobnost pronalaženja odgovora, koliko postavljanja tačnih pitanja. Nema smisla učiti djecu o tehničkim stvarima, jer se mijenjaju brže od vremena koje im je potrebno da diplomiraju. Nema smisla davati strukturirane odgovore jer je svijet složen, pa se odgovori mijenjaju kako se događaji razvijaju. Dakle, jedino što možemo učiniti je izgraditi sistem u kojem ljudi ostaju znatiželjni i postavljaju pitanja sistemski. Ako mladima to omogućimo, možda ćemo dati mali doprinos stvaranju ljudi sposobnih da prežive ono što nas čeka…”.

Edoardo Volpi Kellermann: “Osjećaji i tehnologija su u centru”
Lugano globalni svjetionik digitalizacije i kripto ekonomije